Draga Eva, u zadnje vrijeme te se često sjetim. Sjećam se kako sam prije dvije godine izražavala brigu i strah oko toga da jednog dana budem roditelj jer sam mislila da će me nemir previše ometati. Hvala ti što si mi pokazala da život može biti drugačiji i lagodniji. Čini mi se da prvi put u odraslom životu živim “u trenutku” tj. u periodu u kojem jesam da jasno vidim realne brige i malu sreću. Jutros još malo mislim o našem druženju jer danas imamo ceremoniju vjenčanja kojoj se toliko radujem da se čak i ne prepoznajem! Htjela sam ti samo reći hvala i da je ono što radiš u životu itekako vrijedno i cijenjeno.

Moderno društvo vrišti kako je potrebno voljeti sebe, jer kao tko ne voli sebe, ne može voljeti ni druge. A, ja bih dodala da tko ne voli sebe, ništa ne može voljeti. Voljeti sebe i biti blag prema sebi osnovni je
preduvjet smislenog života. Kada se neprestano kritiziramo te smatramo da stalno na nama nešto treba popraviti, iskorigirati, dopuniti, ne možemo zapravo ni u čemu uživati.
Empatičan pristup psihologinje Eve Jurković te njena posvećenost, pronicljivost, blagost i silan trud postepeno daju šansu našim autentičnim emocijama da nadvladaju negativan um te time podupiru autentično samoostvarenje. Kroz dobro osmišljene vježbe, razgovor te edukaciju polako se usvajaju drugi obrasci ponašanja, sasvim spontano, emocionalnim sazrijevanjem. Jer, svi mi znamo što bismo željeli, no uz rad sa posvećenim psihologom, to stvarno možemo i dobiti.

Na psihoterapiju sam krenuo na nagovor djevojke ne očekujući baš puno. Smatrao sam kako puko “pričanje” sa nekom nepoznatom osobom ne može baš nešto promijeniti i učiniti da se osjećam bolje. Sva sreća bio sam u krivu. Kroz razne vježbe i dublje shvaćanje kako smo “umreženi” psihoterapija mi je pomogla da naučim osvijestiti i prihvatiti svaku emociju, shvatiti kako zaista ne moram ono što ne želim ali i da mogu ono što želim. Dobio sam alate koji su mi pomogli da uopće mogu procesuirati i osvijestiti što točno želim, a što ne, bez pritiska okoline. Jednom riječju psihoterapija mi je pomogla biti zadovoljan i prihvatiti  okolinu i svijet u kojem živim, ali u njemu živjeti u skladu sa svojim vrijednostima.

Kroz rad i proces KBT-a, najznačajnije mi je bilo upoznavanje s mojim umom, načinom na koji razmišlja i obrascima koje je naučio. Terapija mi je pomogla da prepoznam i odmaknem se od negativnih misli koje su me prije često preplavljivale. S vremenom sam postala svjesnija kako moje misli utječu na moje osjećaje i ponašanje, što mi je omogućilo da prekinem taj začarani krug negativnosti. Upoznavanje s umom, tehnike i alati, kao što su kognitivno restrukturiranje, pisanje i vođenje misli u dnevniku, pomogli su mi pri suočavanju s anksioznošću. Redovita praksa ovih vještina izgradila je moju otpornost, omogućujući mi da s više samopouzdanja i manje stresa prolazim kroz teške situacije.

Ne mogu opisati svoje oduševljenje KBT terapijom kao ni svojom terapeutkinjom kao osobom. Toliko je draga i topla, puna znanja i odličnih primjera te primjenjivih savjeta. Moram priznati da nisam vjerovala kako mi itko može pomoći s mojim napadima panike osim gospođice Misar (tablete) koja je tako vješto već nakon 30 minuta umirila moj um koji je ludo zabrijavao. Moja terapeutkinja naučila me u samo 3 mjeseca kako da ga smirim i živim s njim. Sada sam bez tableta već duže vrijeme i osjećam se opet kao ona stara ja. Uživam u životu na najjače!

Bez sumnje, moj prvi sat psihoterapije je bio prekretnica u mom životu. Postoji vrijeme Prije i vrijeme Poslije, između kojeg stoji nevjerojatna trasformacija. Najveća promjena dogodila se u mom odnosu prema samoj sebi, u načinu na koji pristupam svojim osjećajima, mislima i željama. Razvila sam razumijevanje i novu perspektivu koja mi pomaže da živim u harmoniji sa sobom, umjesto u kaosu i samokritičnosti. Postala sam sama sebi najbolji prijatelj. Terapija nije eliminirala sve moje probleme, ali opremila me alatima s kojima sada uspješno navigiram kroz život. Kada se suočim s poplavom emocija ili nekim teškim izazovom, znam kako pustiti da bujica prođe.