U ljudskoj prirodi postoji tendencija privlačenja ka ugodnim doživljajima te izbjegavanju neugodnih emocija. Istinitost ove tvrdnje sigurno možeš prepoznati u svom svakodnevnom iskustvu: privlače te ugodne aktivnosti kao što su gledanje zanimljivih filmova, druženje s ljudima koje voliš, fina hrana, možda šetnja parkom. Sklon si izbjegavati neugodne emocije, pa čak i ako su one zapravo dobre za tebe (kao što je primjerice tjelovježba). Kad nešto što trebamo učiniti doživljavamo kao neugodno iskustvo, skloni smo to negirati, odgađati, „gurati pod tepih“… koliko god možemo.

Što bi se dogodilo kad bismo primjerice predugo izbjegavali odlazak zubaru? Trpjeli bismo bol, s vremenom ona bi postala dio našeg iskustva, zubi bi polako trunuli, a problem koji je u početku bio jednostavno rješiv postao bi veći. Kad je riječ o fizičkim problemima, relativno nam je lako uočiti da izbjegavanje neugodnog iskustva nije rješenje, već dovodi do još većeg problema. Isti princip vrijedi i kod psihološki neugodnih iskustava. Izbjegavanjem suočavanja s njima možda osjećamo kratkoročno olakšanje, ali problem nije riješen, već ostaje u nama.

Izbjegavanje straha

Promotrimo ovu tezu kroz primjer stvaranja i održavanja emocije straha. Ako si u djetinjstvu doživjela neugodno iskustvo poput napada psa, taj strah možeš generalizirati na sve pse u odrasloj dobi. Izbjegavat ćeš pse, prelaziti ulicu kad ih vidiš ili se povlačiti iz situacija gdje su prisutni. Ova tzv. osiguravajuća ponašanja donose kratkoročno olakšanje jer se izbjegava direktno suočavanje, ali onemogućavaju razuvjeravanje – saznanje da većina pasa nije opasna.

Fobija od pasa često ne predstavlja dovoljno velik problem za traženje pomoći, no isti principi vrijede za strah od javnog nastupa, vožnje javnim prijevozom ili socijalne anksioznosti. Ti problemi više narušavaju kvalitetu života, pa su ljudi skloniji tražiti rješenje. Kod svake fobije osnovna metoda liječenja je postupno izlaganje zastrašujućem podražaju, što omogućava prilagodbu živčanog sustava i razuvjeravanje da je predmet straha opasan. Kroz zastrašujuće iskustvo osoba uči da ga može prebroditi i tako oslobađa sebe od straha.

Izbjegavanje ljutnje

Potiskivanje ljutnje još je jedan primjer izbjegavanja koje vodi u patnju. Nažalost, u školama se još uvijek ne podučava asertivnost – vještina izražavanja vlastitih osjećaja i potreba uz poštovanje drugih. Zbog toga mnogi ljudi usvajaju pasivan pristup u konfliktnim situacijama. Izbjegavaš reći što te muči jer želiš izbjeći sukob, bojiš se reakcije ili se ne želiš zamjeriti drugima.

S vremenom, ljutnja se gomila. Iako možda misliš da si problem riješila potiskivanjem, on ostaje prisutan i s vremenom rezultira “pucanjem”. Ovo se događa kada naizgled mala stvar izazove pretjeranu reakciju jer si dulje ignorirala vlastite osjećaje. Posljedice mogu biti narušeni odnosi ili čak fizički problemi, poput čira na želucu.

Vještina asertivne komunikacije izrazito je važna kako bismo spriječili ovakve posljedice. Izražavanjem neslaganja na prikladan način, s poštovanjem prema sebi i drugima, izlaziš iz okova nezadovoljstva koje si sam namećeš nereagirajući na događaje koji te uznemiruju. Ako želiš saznati više o asertivnosti, prouči knjigu Nenasilna komunikacija: jezik života američkog psihologa i aktivista Marshalla B. Rosenberga.

Izbjegavanje tuge

Možda je najteže suočiti se s unutarnjom tugom – duboko zakopanim osjećajem neadekvatnosti, nekompetentnosti ili nevoljenosti koji mnogi ljudi nose u sebi. Ovi osjećaji nastaju u našem najranijem djetinjstvu. S vremenom smo ih toliko duboko zakopali u središtu vlastitog bića želeći se „zaštititi“ od intenzivne neugode koju oni sa sobom nose, da ih uopće nismo niti svjesni.

Stvorili smo slojeve varki kojima ih nastojimo sakriti: primjerice, osoba koja u dubini bića vjeruje da je nekompetentna, perfekcionistički će nastojati biti izvrsna u svemu; osoba koja vjeruje da je nevoljena, bit će jako šarmantna kako bi se svidjela svima. Ove obrane jedno će vrijeme funkcionirati, ali cijena koju plaćamo bit će visoka, budući da ćemo trošiti puno energije kako bismo prikrili bazična negativna uvjerenja. U susretu s ključnim „triger“ događajem, obrane se slamaju, a mi dolazimo u kontakt unutarnjom tugom. Najčešće to nije ugodno iskustvo te su ga ljudi skloni brže-bolje potisnuti ili boriti se protiv njega.

Rješenje je zapravo kontraintuitivno – kad se otvorimo, osjetimo emociju, koliko god ona neugodna bila, razgrađujemo ju iz njezine srži. Omogućujemo si svjesno upoznavanje sebe i svojih slabosti, život u sadašnjem trenutku. Spremnost na upoznavanje vlastite unutarnje tuge velik je korak u osobnom razvoju pojedinca, koji vodi prema većem prihvaćanju sebe, a posljedično boljem odnosu i s drugim ljudima te kvalitetnijem suočavanju sa svakodnevnim stresom.

Što onda učiniti umjesto izbjegavanja emocija?

Neugodne emocije nisu u svojoj srži negativne – one nam služe kao putokazi, usmjeravajući naš daljnji rad na sebi. Ne treba ih gurati pod tepih – kao što ne bi imalo smisla zanemarivati zubobolju i odgađati posjet zubaru, nema smisla niti ignorirati psihološku patnju, unutarnje doživljaje straha, ljutnje i tuge. S ovim se osjećajima trebamo svjesno suočiti, otkriti što nam govore.

  1. Primijeti – s čime se ne želiš suočiti, koja neugodna iskustva izbjegavaš i kako to dugoročno utječe na tvoj život.
  2. Odluči – da se želiš otvoriti prema iskustvu, kakvo god ono bilo, i svjesno ga proživjeti i istražiti.
  3. Postepeno suočavanje – malo po malo počni se otvarati neugodnim iskustvima, proći „kroz“ njih… nekad ćeš to moći, a nekad ne. Važno je da osvijestiš s čime se u pojedinom trenutku možeš suočiti, a s čime ne. Nije potrebno da se odmah suočiš sa svime – postepeno, kontinuirano izlaganje metoda je kojom se dokazano postiže najbolji učinak. Dolazeći malo po malo sve više u kontakt s neugodnim iskustvima, osjećajući ih u tijelu, uzemljavajući ih, naučit ćeš biti s njima, biti u sadašnjem trenutku takvom kakav je. Kad je riječ o neugodnim iskustvima koje dugo izbjegavaš ili kod kojih je neugoda jako intenzivna, ne treba se ustručavati potražiti pomoć stručnjaka – psihoterapeuta, koji će te voditi kroz proces upoznavanja i prihvaćanja sebe.

Prijavi se na tečaj za žene kroz koji učimo kako se nositi s emocijama i biti nježne prema sebi ovdje.